Način Života

User Rating:  / 0

Od 1752. godine do Drugog svjetskog rata stvarana je specifična kultura i način života koji su zavisili od prirodnih dobara koja su ljudima bila dostupna.

 

Gođenjci su se bavili poljoprivredom, stočarstvom voćarstvom, lovom itd. Organi-zacija života je bila oslonjena na vlastite resurse i Gođenjci su bili praktično nezavisni. Na to su bili prisiljeni jer su bili udaljeni od glavnih putnih komunikacija i većih naselja.

 

 

 

Starinske kuće

 

Kuće su pravljene od jelika i homora kojih je bilo u izobilju na brdima oko Gođenja. Pravljenje su od brvana, a pokrivane su šindrom. Sastojale su se od dva dijela.

Prednji dio iznad magaze su bile dvije sobe za spavanje. Sobe su se maltale i krečile. U sobama su bile banjice za pranje i kupanje. Sobe su se grijale zemljanim pećima koje su bile ukrašene zemljanim lončićima.          

Drugi dio se nije maltao i krečio i zvao «kuća». Imao je ognjište sa verigama. Na verigama su se nalazila kuka na koje se kačio bakrač u kome se kuhala hrana. Hljeb se pekao pod pekom. Pite su se pekle tako što se tevsija  stavljala na sadžak (metalni tronožac) i pokrivala sačom. Na sač se stavljao metalni obruč koji je zadržavao žar koji se stavljao na sač. Ispod tevsije se oko sadžaka takođe stavljao žar. Za rad sa žarom se koristila maša. Pored maše korištene su i mašice.

 

 

Na ognjištu se pripremala hrana

 

 U «kući» se nalazio sanduk sa naćvama u kome se držalo mlivo (brašno), bio je dio za kokuruzno (kukuruzno) i šenično (pšenično) mlivo. Na brvnatim zidovima su se nalazile čivije za vješanje raznih stvari među kojima je bila sinija na kojoj se jelo. Iznad ognjišta nije bilo plafona i taj dio je bio povezan sa tavanom (dio iznad sobe). Na tavanu su se držali kukuruzi u klipu, pšenica u sanducima i suhe kruške i šljive. Na pantama se sušilo meso. Na krovu se nalazio komin koji se zatvarao i otvarao sa kominjačom.

U kući se provodio veći dio dana. Tu se kuhalo, jelo sjedilo itd. Pod se prao tako što se kvasio vodom a onda se «ribalo» suhom četinom. Kuća je imala dva otvora a ispred vrata se nalazila četina za brisanje nogu. Brvna su se pred Bajram strugala noževima s tim da se prethodno nakvase da čađ omekša. Voda se donosila u bremama.          

Magaze su pravljene od kamena koji se vadio na Dolinama i bio je vrlo pogodan za oblikovanje i zidanje. Magaze su se koristile za čuvanje životnih namirnica. Prilikom gradnje kuća bila je tradicija da se komšije međusobno pomažu. Pored kuće pravljene su od drveta  i klanice (štale) za goveda i soldrme za ovce, koje su građene uz klanicu.

Do obradive zemlje se dolazilo krčenjem šume. Zemlja u Polju se koristila za sijanje kukuruza, pšenice i ječma. Obrada zemlje vršila se često zajednički – mobama. Tako se zemlja lakše obrađivala a bila je to prilika za druženje, razgovore, šale itd.

Za dobivanje brašna pravljeni su mlinovi (vodenice). Poznati su bili mlinovi u Lugovima. Obično su više porodica istog prezimena imale svoje mlinove. Bilo je mlinova koji su mljeli samo kukuruz i onih kojih su mljeli pšenicu i ječam. Specifičnost ovih mlinova su bili badnjevi koji se pravljeni od šupljih bukava. Da bi se obez-bijedilo dovoljno vode tokom cijele godine dovedena je voda iz Zalitica i Gvozda u potok na kojem su sagrađeni mlinovi.

 

 

 

Neki mlinovi su sačuvani

 

          Gođenjci su uzgajali voće – mivu. Najviše su uzgajane šljive i kruške. Kruške su posebno cijenjene pa su se kalemljenjem dobile sorte koje su imale posebnu namjenu. Kantaruše, batve i baljače su se koristile za sušenje. Rumanije i migavice za cijeđenje soka od koga se pravio pekmez.

 

 

Gođenjci se ponose mivom

 

Takiše i prisadi su se koristi  za pravljenje turšije. Jerbacme i zimnjače su se ostavljale za zimu jer su se mogle dugo održati svježe. Šljive su se koristile za pravljenje pekmeza – bestilja i za sušenje. Šljive i kruške su se sušile u pušnicama. Kasnije se od šljiva počela praviti rakija. 

            Bez stoke se nije moglo živjeti u Gođenjima. Posebno su cijenjena goveda. Mlijeko i mliječni proizvodi su osnovna hrana.

Volovi su korišteni za oranje zemlje. U početku se koristilo ralo a kasnije plug. Volovi su korišteni i za vuču. Rijetko su se koristila drvena kola. Za prevoz su se koristile uglavnom sahone.

 

 

Krave su posebno cijenjene

 

          Za zimu se pripremao «pošek». Klala su se stara goveda. Meso je sušeno. Koža je korištena za pravljenje opanaka. Od ovaca se pravila pastrma. Koža ovaca je korištena za pravljenje opute. Vuna se koristila za pletenje čarapa, rukavica, svitera  ili za pripremanje sukna. Sukno se koristilo za pravljenje odijela za muškarce.

         Gođenji su pogodni za uzgajanje pčela (čvela). Do pčela se dolazilo tako što su se divlje pčele, koje su imale staništa u šupljem drveću, prenosile u trnke. Trnke su se plele pavitom a osnova je bio osječeni jeličić sa granama. Opletena trnka se oblagala sa balegom i sušile.

Konji su se rijetko uzgajali. Manji broj konja zadovoljavao je pot-rebe sela za vršidbu pšenice i ječma i za snabdijevanje iz udaljenih čaršija.                         

 

 

Na guvnu se vrhlo žito

Zbog velike udaljenosti od većih naseljenih mjesta gdje su bili razvijeni zanati, Gođenjci su bili prisiljeni da prave sami alat potreban za rad. Naučili su da prave kvalitetna rala, sahone, drljače, grablje, vile, breme, kace, kablove, rukatke, metle, krošnje (sepete). Posebno su se cijenili majstori koji su izrađivali prozore, vrata, stolove, stolice, ormare itd. Potrebni željezni alat (motike, sjekire, kose, noževi itd) se kupovao u čaršijama.

 

 

U kovačnicama se popravljao alat

 

Za popravak, klepanje i kaljenje ovog alata bilo je majstora kovača koji su imali mjehove, a koristili su ćumur. Usluge se u selu nikada nisu plaćale, ali su se vraćale.

Gođenjci su riješili i problem pravljenje odjeće. Uzgajao se ćeten (lan) i konoplja. Preradom ćetena i konoplje i pravljenjem odjevnih predmeta bavile su se žene. Korištene su stupe, vitlovi, preslice, vretena, stanovi itd. Pravljeni su kvalitetni ćilimi i ponjave.

 

 

        Iz konoplje i ćetena se stupom odvajao pozder i dobivala se kuđelja.

 

 

                                               Kuđelja se prela vretenom.

 

Da bi se opstalo moralo se neprekidno raditi. Kvalitet života zavisio je od toga koliko je neko bio vrijedan i spretan u radu.

Način života u Gođenjima nije se bitno mijenjao do 30-tih godina 20. vijeka. 1927. godine kroz Gođenje je izgrađena uskotračna pruga Zavidovići-Olovo-Han Pijesak-Gođenji-Podzid sa odvojcima za Baturu i Surduk. Pruga je pravljena radi eksploatacije drveta. Bila je to mogućnost zarade, što su Gođenjci iskoristili. Obradu zemlje nisu napuštali ali su kao sezonski radnici mogli nešto zaraditi.

   Značajne promjene u Gođenjima su se desile između 1945. i 1992. godine. Poslije završetka Drugog svjetskog rata dolazi do promjene načina života ljudi u Gođenjima. Napušta se zemljoradnja i stočarstvo i počinje masovno zapošljavanje na poslovima eksploatacije šume. Zemljoradnja je postala samo dopunska djelatnost kojom su se bavile žene i djeca.

            Poslije rata u Gođenjima su sve kuće bile sa ognjištem i pokrivene šindrom.

 

 

Gođenji osamdestih godina

 

Do 60-tih godina nestalo je tih kuća pravljene su kuće bez ognjišta. Tipična kuća je imala kamenu magazu, a na magazi su bile sobe za spavanje, a umjesto ranijeg dijela koji se zvao «kuća» sada se pravila kuhinja. U kućama se zidao dimnjak pa se u kuhinju smještao šporet a u sobe furune. Kuhinja, kao i sobe su maltane i krečene. Kuće su se i sa spoljašnje strane maltale i krečile i su bile pokrivene crijepom.

            Od 1948. do 1950. godine izgrađen je zadružni dom. U Domu je bila smještena prodavnica i škola.

            1959. godine selo je dobilo električnu struju.

            1964. godine ukinuta je uskotračna pruga. Počela je izgradnja ceste istom trasom.

            1970. godine uspostavljena je redovna autobuska linije Gođenje - Sarajevo.

            1972. godine izgrađen je seoski vodovod, voda je dovedena sa Gvozda.

            U ovom periodu, osim sjekača, pojavljuju se i druga zanimanja. Za tovarenje vagona (vaguna) bili su potrebni spretni, jaki i brzi radnici. Nastala je jedna partija koja je stekla simpatije i poštivanje svih. Bili su to: Kamenica Salko, Muratović Arif, Halimanović Omer, Omerspahić Ago, Smajić Hamdo i Lilić Nezir, Halimanović Mujo, Džebo Bećir, Lilić Sulejman.

            Na održavanju pruge radili su Lilić Šahman i Halimanović Ahmet. Emin Žigić je radio u prodavnici. Lilić Mehemed je bio električar. Uvejzović Mehmed je bio poštar.

            Djeca su nastavljala školovanje. Sve više je bilo kvalifikovanih radnika i tehničara. Mnogi su ostajali i radili u Han-Pijesku i okolini a živjeli su u Gođenjima. Selo je bilo sve uređenije i živjelo se sve bolje i lagodnije. Kupatila, televizori, automobili, traktori, kosačice su postali nešto što je bilo uobičajeno i normalno u životu.

 

 

Gođenjsko polje

 

 

Additional information