Esed Uvejezović

User Rating:  / 0
PoorBest 

 

e2

 

 

            Esed živi sam. Dobrog je zdravlja. Uredio je dvorište, bašče, vrtove. Žali se na samoću, ne može se na to naviknuti poslije Adiline smrti.

e1

e2

Zatekao sam Eseda kako popravlja ogradu pored puta koji vodi na Prmekuću, Zalitice, Maćehu ... Obradovao se što sam došao. Prokomentariso je svoj posao:

-          Ovuda redovno jedino prolaze mrtvi na putu za vječno prebivalište.

Esed mi je time nagovijestio ono što mu je najteže. To je samoća. Ne može to nikako da prihvati.

e3

Vrijedan je Esed. Oko kuće mu je sve lijepo i uredno. Pričao mi je dosta o mladim voćkama koje presađuje, kalemi, uređuje. To radi sa izuzetnim zadovoljstvom. O svakom kalemu mi je ispričao ono što je najbitnije.

e4

O svemu smo podugo razgovarali. Lijepi su to i ugodni razgovori. Poslije nekoliko dana došao je kod mene na Jasiče i tamo smo nastavili razgovarati i družiti se.

Svaki razgovor se svodio na ljudske sudbine, sa posebnim naglaskom na samoću, koja gotovo svakog u starosti stigne. U svemu smo se lako slagali. Tu poteškoću svako rješava na svoj način, prema okolnostima u kojima se svako zatekne. Malo me iznenadilo kada mi je rekao da razmišlja ozbiljno o odlasku u starački dom. Shvatio sam to kao uticaj dugotrajne zime i zakašnjelog proljeća. Očekujem da će to mišljenje promijeniti jer dolazi ljeto, pa će biti Gođenji malo življi, dolaziće više naroda. Imaće priliku da se sretne sa mnogim komšijama koji su sada rasuti po cijelom svijetu. Nisam htio ulaziti u diskusiju sa njim o ovom načinu rješavanja problema samoće. Ostavio sam to za neki drugi put.

Additional information